Dani loše poezije u zemlji Liliputanaca

in my glass coffin I am waiting

2012-03-08T15:52:00.000+01:00

činiš me bolesnom. doslovno. iza tebe je ostala zvjezdana prašina, a moje tijelo se raspada. pokušavam mu objasniti da nije mrtvo, da se sinhronizuje sa umom, ali ne. ono je bolesno i slabo. samo njemu nije jasno da nas ne želiš, pa radi jedino što može - biva bolesno. bilo bi glupo da sam onda ostala i objašnjavala da ću zbog tebe umrijeti, jer se ne umire od ljubavi. umire se zbog ljubavi, a ja stvarno ne želim umrijeti zbog, a još manje od. iza mene još uvijek gore gradovi i griju mi leđa. ja bacam mutne poglede i plešem uz new dawn fades. i svaku noć sam sjajna. zaista ne mogu priuštiti da umrem zbog tebe. ovdje nije moj kraj. mene čekaju ledene struje. da, i ljubičaste oči.

gentlemen take polaroids

2012-02-13T16:00:00.001+01:00

više ne upadamo u šahtove, ne stojimo zagrljeni na ulici, ne budimo se u starim foteljama među nepoznatim ljudima. sad pijemo mudro, isto tako i šutimo. kada pričamo, riječi su poput žive. kada ljubimo, usne su poput šmirgl papira. danas volimo, a sutra shvatamo da više ne volimo. gradovi gore pred našim očima, pepeo se lijepi za tjeme i šarenice postaju ljubičaste. mi dajemo mirise bojama. i ne puštamo te u ovaj svijet.

when I think about you flowers grow out of my grave

2012-02-07T02:21:00.000+01:00

zastrašujuć si. pogled ti je unezvjeren i činiš me nervoznom. pored tebe mogu spavati. spustim stopala na tvoje cjevanice, ti se ne trzneš od hladnoće. i imaš ljepšu kosu od moje, što opet nije teško imati, ali tvoja je frustrirajuće lijepa. plašiš demone i vidiš sve u crno-bijeloj. tvoja pisma pakujem u kutije od oblaka i krijem na dnu ormara. zdravo, strašni ljubavniče. dođi da se naspavam. ne skače mi se u ambis. ne večeras.

I can wait a long, long time before I hear another love song

2012-01-26T15:57:00.001+01:00

ti si vir. stvoriš se iznenada i prevrneš moju barku na pučini. vrtiš me, gušiš i vučeš na dno. hipotalamus luči endorfin, a ja ne znam za otpor. tvoj vrtlog sreće traje koju sekundu i onda se nađem u tami, na pjeskovitom dnu. oko mene plivaju monstruozne svjetleće ribe i meduze,a muk i hladnoća mi broje dane. tebe nema. negdje nekog drugog vučeš ka dnu. meni trebaju stoljeća da izronim. morske zmije mi pokazuju put do površine i ostavljaju me kad prvi put udahnem i urliknem. danima posmatram pučinu sa obale i čeznem do fizičke boli. onda sjedam u barku i luđački veslam.

hurry up, we're dreaming

2012-01-23T14:19:00.002+01:00

spavam u smeđoj sobi na ćošku zgrade, u apartmanu 7G. pokrivam se najmekšom smeđom dekom, a smeđa posteljina miriše na omekšivač. soba gleda na prugu. kad sam prvi put pogledala kroz prozor, pomisilila sam na spot "smalltown boy". vozovi tutnjaju čitavu noć i dan, sirene ne prestaju svirati, ali ja spavam sasvim uredno. po deset sati. slažem čarape u vešeraju i razmišljam kako bih tu mogla živjeti. toplo je i čisto. neka baba u invalidskim kolicima lista novine dok moje dugme na farmerkama glasno odjekuje u bubnju. u liftu svima klimnem glavom, vrataru poželim ugodan dan i pružim korak do podzemne. vazduh miriše na poljupce, a vjetar raznosi lišće i mrsi grane toplih boja. stavim ruke u džepove i duboko udahnem. jednom će ovo biti san.

youth knows no pain

2012-01-14T14:17:00.001+01:00

čitam milenu marković. malo s početka. malo s kraja. k'o da je jebem. otvorim na sredini, pročitam jednu pjesmu, pa zatvorim. da kradem knjige, ovu bih ukrala. da pišem poeziju, ovakvu bih pisala. mini je danas rođendan. mina predivno piše. volim je.

Ne tako kratka crtica o Dininoj ljubavi

2012-01-05T16:54:00.003+01:00

Dino bi svaki dan dolazio sa posla, ručao, kunjao sat, dva, a onda ustao do frižidera i donio sebi pivo. Nije bio jedan od onih vječito napaćenih ljudi, ali nije mogao da ne misli kako je njegov život postao sapunica. Znao je on da u paralelnom svijetu niko ne sjedi ispred TV-a i ne sekira se nad njegovom sudbinom, koja i nije bila tužna, ali jebiga, bila je njegova, pa je njemu bila tužna. Dino je već godinama volio Aidu. Ono, baš volio. Nije sad zbog nje stavljao kurac na čekanje, ali jeste srce. I kad bi razmišljao uz tu pivu, to je uvijek bilo nedvojbeno gore. Možda bi mu se nekad i dva dobra sastavila, da nije bio ćorav pored zdravih očiju i gajio nadu da će ona jednom doći tobe. Aida je bila cura prosječne pameti i izgleda. Imala je solidan smisao za humor i usuštini bila dobra osoba. Nije idealizovao nju, koliko njen odnos prema njemu. Svi su mu govorili ili da joj kaže ili da je se kani više. Godine prolaze, a od nje ništa. Nije se smatrao pičkicom, iako je ustvari to bio. Odlučio je biti suptilan, ali ni to nije pilo vode. Svaki njegov dugo planirani, romantični gest, Aida bi uredno iskulirala. Što se više povlačila, on je više navaljivao. Čuo je Dino da od nameta nema selameta, ali je isto tako čuo i da treba biti uporan i čvrsto vjerovao da Aidu samo treba ubijediti u njegovu iskrenu ljubav. Daleko od toga da je on u glavi imao neki manijakalni nastup, ipak je u jednom trenutku situacija dobila dobre osnove za Cave-ove "Murder Ballads", a isprepadana Aida vrisnula da voli nekog drugog i da za ovog života mu nikad neće moći uzvratiti ljubav. Rekla mu je ona svašta tu noć. Prijetila rođacima i policijom, ali on zna da je to iz nje govorio isključivo strah. Možda je zaista bio prenaglio. Možda joj nije trebao reći da je kurveština koja ga godinama vuče za nos. Nije bila to. On je samo bio ljut. Nije očekivao takav rasplet. To je sve.
I tako Dino dolazi kući sa posla, ruča, kunja sat, dva. Ustane do frižidera, donese sebi pivo i razmišlja o svom životu.
U paralelnom svijetu, Pata je je opalila dlanom po koljenu, uprla kažiprst u TV i rekla sestri: "Jesam ti ja rekla da je Aida lezbača?".

atom heart mother

2012-01-04T14:07:00.001+01:00

"postoji onaj trenutak kad prestaneš biti kurakter i postaneš karakter. kad kažeš da je stvarno dosta. kad rušiš mostove iza sebe. kad se ne okrećeš. kad izliješ ploču na srce, misli i riječi. tad sebi izgledaš kul k'o izubijani džek nikolson, sve sa obravama i luđačkim pogledom. ne zna se da li ćeš ubiti druge ili sebe. u stvarnosti izgledaš kao da si se već ubio. ali su te zakopali na indijanskom groblju. zapamti, bićeš dobro. uz koju kap alkohola i pokoji neobavezni dodir. sve je prolazno. sve."
krvavih očiju sam čitala ovo u wc-u neke birtije. onda sam se sjetila da sam jednom u tranziciji to napisala ja.

i get up in the morning, put my dreams away

2011-12-30T23:22:00.002+01:00

svaka godina je ista. opet mi je neko umro. opet sam s nekim prekinula svaki kontakt. opet sam upoznala neke divne ljude koje sam zašila crvenim koncem za srce. i to još poduplala. opet sam se smijala sa moje dvije zvijezde. opet sam im umirala, a one se bavile nekromancijom. opet sam plesala sa đavolom na mjesečini. ozdravila na jedan, razbolila se na drugi način. nisam postala bolja, ni pametnija. nisam postala gora, ni gluplja. opet shvatila da nisam posebna, da sam makovo zrno u univerzumu i da trajem treptaj oka. ali se jesam uvjerila da od svih elementarnih nepogoda ljubav je najveća. i najbolja. ovo sam, naravno, ukrala iz nekog filma.
i tako se ja odjavljujem uz prigodnu muzičku.

you could have been that lonely star

2011-12-28T17:10:00.003+01:00

plava zvijezda mi je pala pred noge. umrla sam od straha. bila je spremna otići od mene, pa sam je dala nekom drugom. nekoj drugoj zvijezdi. možda će biti sretnija. možda neće pokušati ubiti tog nekog. izgubila sam omiljenu majicu i spalila lijevu obrvu.
ona kaže da doktoricino "uzeti po potrebi, kada osjetite stres" sam shvatila kao zeleno svjetlo da iz dana u dan budem nadrogirana. gleda me dok se šminkam, puši potrbuške i nosi gaće sa leopard printom. pušta me da se pretvaram da sam od teflona. al' gaće sa leopard printom, pobogu!

let's drink to the dead lying under the water

2011-12-23T01:03:00.001+01:00

imam ljubavnika čiji prsti mile po koži poput pauka. nikad ne bih pomislila da će mi se to svidjeti. šutljiv je, pronicljiv i zna da lažem razloge zbog kojih volim svom omiljeni film. ne pita ništa, ali znam da čeka da ja progovorim. strpljivo čeka. možda uzalud. jednom ću objasniti zašto stvarno volim taj film. jednom ću pokloniti davno napisanu priču onome kome sam i obećala. jednom ću nekoga dočekati bosonoga na kapiji. jednom ću plivati sa ajkulama i posjetiti grad isklesan u kamenu. jednom ću progovoriti. i probiti zvučni zid.

2011-12-18T10:39:00.001+01:00

I'm giving you a night call...

***

2011-12-16T11:34:00.003+01:00

moja stara soba je bila onkva kakvu sam je ostavila. samo što sam sad sjedila na radnom stolu, pušila posmatrajući crnogoričnu šumu i proživljavala izdaju zbog ljubavi. srce je ispumpavalo gorčinu, bijes, očaj i da sam mogla zavriti, vjerujem da bi sve to ličilo da novi nastavak helrejzera, a ja sam morala ostati hladna, biti lukava poput lisice i ne pokazati da mi je stalo. vrlo slično je i na javi, samo što u snu to boli kao da me živu deru, a razum ne doleti da vrisne: "prekini!". uvijek postoji veća bol i veći žal. podsvijest iz a triki kant. jer je onda ušao on sa svojom toplinom. i možda bih mu ispričala sve da se nisam gušila u suzama i da se viđamo u nekim drugim svjetovima. tad sam jedino željela da šetamo gradom koji nam je namigivao u noći, a on je potvrdno klimnuo glavom i rekao da dođem po njega poslije džume. prošlo je šestanest godina od sobe sa pogledom na borove, četiri godine od našeg posljednjeg susreta na ovom svijetu, par mjeseci od srca u helrejzer stanju, nekoliko sati od sna. ja sam, na ovoj strani lisica, a kamen je sve što imam.

vökuró

2011-11-28T15:42:00.001+01:00

"u sferi sam sigurna. u sferi mi se ne može ništa desiti.", dreknula je lida i zatvorila se u sferu. meni je sve to ličilo na neki saj-faj, sa svim tim svjetlima i sranjima. mislim, bilo je pravo lijepo, ipak je ovo bio sudar lucidnih snova. njeni su bili divni, a moji..pa, siromašni. zavukla sam ruke u džepove i napipala prvo kutiju cigara, pa onda upaljač. napokon. uvijek ga zaboravim. mjesecima sam trenirala i ovo je prvi put da sam ga našla. zapalila sam cigaru. "i kad planiraš iz sfere? tu se fakat ništa i ne može desiti.", puhnula sam dim prem njoj. "možda nakon sedam života. možda." posmatrala sam je dugo kako levitira kao mali buda, pravi svjetlost i brani se od svijeta. na kraju sam dodirnula sferu "de, pomakni se. šta je sedam života? i da znaš da ću pušiti i ovdje." nije rekla ništa, samo je prelomila svjetlost i izobličila se u nešto najljepše što sam vidjela. u osmom životu ću trenirati lucidne snove. i biće bolji od njenih. moraju biti.

I spit roses

2011-11-23T14:48:00.001+01:00

dževad, onaj pjesnik sa pijace koji se ubio dvanaeste godine po završetku rata, mi je rekao da je moj pad sa olimpa neminovan i da će biti gori od hiljadu smrti. izvagao mi je frtalj kile neprskane mrkve i spomenuo da je postao vidovit, iako svi vele da je lud. vidi, kaže, nesreću iznad tuđe glave kako tankim, crnim prstima otvara lobanju, kako otvara grudni koš, kako rovi i rovi da bi se svako na mjestu ohladio, a on se, eto šta će, navik'o. rekao mi je da sam toliko dugo ismijavala sve što su mi oči vidjele da ću na kraju oslijepiti. onda se za koji mjesec ubio. biće da su ga dograbili ti prsti. nakon tog mog famoznog pada sa olimpa i povrtka na isti, jer se uvijek vratim, ne lažimo se, zavalila sam se u prijestolje, izvadila oči i pomislila: "dževade, koji kurac? svaki put se otresem kao da ništa nije bilo..ali da mogu naći onako dobru mrkvu - jok!"

the sky is falling in

2011-11-21T12:21:00.001+01:00

kod nas se to zna. kad auto krene uz titovu - rat je. ljudi hodaju sa kanisterima u rukama i kaputima od tvida. snajper puca, a neko nasmijano lice gleda u svijet kroz tv prijemnike. čudan narod ovdje živi. ne možeš mu ugoditi, ne možeš ga slomiti. ne možeš mu ništa.
kod nas rat i nije završio. ne puca snajper, ali se niko više ne smije u svijet i jedino što ide u pravom smjeru su auta niz titovu.

when I'm not with you I dream of my hair just falling out

2011-11-19T15:10:00.003+01:00

ne mogu spavati. ne mogu raditi. ne mogu jesti. mažem nokte u crveno, očne kapke u zvjezdanu noć i unezvjerena levitiram gradom. pijem zelene, roze i roze tablete, sve vrste alkohola i pušim šleper cigara dnevno. svakim satom zanemarim da imam sve manje i manje kose. znam. moj život je glamurozan. trebala bih krasiti naslovnice, a ne čitulje. kada me pitao ko sam i odakle ovaj put, priznala sam da sam sa Zime i da sam se zavjetovala na kemer pogrešnom biću. nije me više ništa pitao. nekad davno je bio na Zimi. i u čituljama.

driven like the snow

2011-11-12T17:12:00.001+01:00

u jednom trenutku sam shvatila da smo u snježnoj kugli. pod prstima drvo i staklo su skupljali otiske i arhivirali ih. povremeno bi nas protresao konobar, snijeg bi počeo padati i nešto bi naručili. stvorenjce je pričalo i smijalo se, a sve je mirisalo na duhan i čokoladno mlijeko. odavno nisam zalutala u topliju mećavu.

love is clockworks and cold steel

2011-11-08T00:47:00.000+01:00

nekad je bilo lako ljubiti jedno, a voljeti drugo. to je sve što sam znala. nikad se dva dobra sastavila nisu. sjedim natečenih usana i osluškujem otkucaje srca. kao da preskače, kao da osluškuje mene. noću hodam po plafonu i vodim duge razgovore sa zvijezdama. lažne su kao i ja i samo se čini da trepere i da su žive. zelena tableta umrtvi tijelo i vraća u trenutak kad sam se utapala u jezeru. proživljavam tu smrt po hiljadu put i vrištim bez glasa. nekad je bilo lako jezikom dodirivati jedne trepavice, ne zamišljajući da su druge. ogrnuta plaštom od magle i sa lavandom u džepu, osluškujem vodu i gledam Haronov potiljak.