i get up in the morning, put my dreams away

svaka godina je ista. opet mi je neko umro. opet sam s nekim prekinula svaki kontakt. opet sam upoznala neke divne ljude koje sam zašila crvenim koncem za srce. i to još poduplala. opet sam se smijala sa moje dvije zvijezde. opet sam im umirala, a one se bavile nekromancijom. opet sam plesala sa đavolom na mjesečini. ozdravila na jedan, razbolila se na drugi način. nisam postala bolja, ni pametnija. nisam postala gora, ni gluplja. opet shvatila da nisam posebna, da sam makovo zrno u univerzumu i da trajem treptaj oka. ali se jesam uvjerila da od svih elementarnih nepogoda ljubav je najveća. i najbolja. ovo sam, naravno, ukrala iz nekog filma.
i tako se ja odjavljujem uz prigodnu muzičku.

you could have been that lonely star

plava zvijezda mi je pala pred noge. umrla sam od straha. bila je spremna otići od mene, pa sam je dala nekom drugom. nekoj drugoj zvijezdi. možda će biti sretnija. možda neće pokušati ubiti tog nekog. izgubila sam omiljenu majicu i spalila lijevu obrvu.
ona kaže da doktoricino "uzeti po potrebi, kada osjetite stres" sam shvatila kao zeleno svjetlo da iz dana u dan budem nadrogirana. gleda me dok se šminkam, puši potrbuške i nosi gaće sa leopard printom. pušta me da se pretvaram da sam od teflona. al' gaće sa leopard printom, pobogu!

I'm giving you a night call...

***

moja stara soba je bila onkva kakvu sam je ostavila. samo što sam sad sjedila na radnom stolu, pušila posmatrajući crnogoričnu šumu i proživljavala izdaju zbog ljubavi. srce je ispumpavalo gorčinu, bijes, očaj i da sam mogla zavriti, vjerujem da bi sve to ličilo da novi nastavak helrejzera, a ja sam morala ostati hladna, biti lukava poput lisice i ne pokazati da mi je stalo. vrlo slično je i na javi, samo što u snu to boli kao da me živu deru, a razum ne doleti da vrisne: "prekini!". uvijek postoji veća bol i veći žal. podsvijest iz a triki kant. jer je onda ušao on sa svojom toplinom. i možda bih mu ispričala sve da se nisam gušila u suzama i da se viđamo u nekim drugim svjetovima. tad sam jedino željela da šetamo gradom koji nam je namigivao u noći, a on je potvrdno klimnuo glavom i rekao da dođem po njega poslije džume. prošlo je šestanest godina od sobe sa pogledom na borove, četiri godine od našeg posljednjeg susreta na ovom svijetu, par mjeseci od srca u helrejzer stanju, nekoliko sati od sna. ja sam, na ovoj strani lisica, a kamen je sve što imam.