first of the gang to die

u četvrtom razredu, koji su činila djeca zemalja iz kojih su novinari izvještavali u panciru, sam upoznala šćipe iz albanije. šćipe je kao dijete imala meningitis, pa je bila malo spora. nevezano za tu činjenicu, nekad je imala izuzetno kratak fitilj, ali u većini slučajeva bi je hladno kurio bolac za sve što se dešavalo oko nje. obično bi sjedila u zadnjoj klupi, crtala nešto i pjevušila "all that she wants", hit ’94. godine. šćipe niko nije zajebavao jer je imala luđački pogled i nije ti trebalo mnogo pameti da znaš  da njoj ne trebaš stati na žulj. rijetko kad bi odgovarala na pitanja, a kamoli se nekome prva obratila. jednoga dana, dok su neka djeca u razredu svađala oko neke glupe stvari, šćipe je hladno ustala, zafrljacila u tablu sendvič sa prženim jajetom i napustila učionicu zauvijek. rekli su nam da nije baš najstabilnija, ali toga dana, šćipe je odlepršala kao pitca iz kaveza. nekad kasnije u životu, mnogo kasnije,  praviću sendviče sa prženim jajima samo da bi ih mogla zafrljaciti, razmišljaću o slobodi i upoznati još jednu šćipe koju ću pitati gdje je pohađala četvrti razred osnovne škole. to je prvo što ću je pitati.