23 Nov 2011

I spit roses

dževad, onaj pjesnik sa pijace koji se ubio dvanaeste godine po završetku rata, mi je rekao da je moj pad sa olimpa neminovan i da će biti gori od hiljadu smrti. izvagao mi je frtalj kile neprskane mrkve i spomenuo da je postao vidovit, iako svi vele da je lud. vidi, kaže, nesreću iznad tuđe glave kako tankim, crnim prstima otvara lobanju, kako otvara grudni koš, kako rovi i rovi da bi se svako na mjestu ohladio, a on se, eto šta će, navik'o. rekao mi je da sam toliko dugo ismijavala sve što su mi oči vidjele da ću na kraju oslijepiti. onda se za koji mjesec ubio. biće da su ga dograbili ti prsti. nakon tog mog famoznog pada sa olimpa i povrtka na isti, jer se uvijek vratim, ne lažimo se, zavalila sam se u prijestolje, izvadila oči i pomislila: "dževade, koji kurac? svaki put se otresem kao da ništa nije bilo..ali da mogu naći onako dobru mrkvu - jok!"

6 comments:

  1. Neprskana mrkva. E to je dragulj pijace.

    ReplyDelete
  2. Zbog mrkve su ti i oci dobre. Mog'o je to i Dzevad vidit'.

    ReplyDelete
  3. A ja mislim da se Dževad i ubio zbog jok-mrkve.

    ReplyDelete
  4. Missice, what the fuck? Svaki put se potresem...od ovih tvojih crtica.

    ReplyDelete
  5. i: dževdo je bio true do srži.
    ž: stari sadi mrkvicu svake godine. kako sam prije koju sedmicu uzela sokovnik i mrkvicu i sad ima sokolovo oko. :P
    s: kao što rekoh. sokovnik iskra, ako nije i tvoje godište. <3
    a: dževad se ubio još na starom blog zbog neljudstva i ovog mira od '95. godine.
    k: ne znam šta im je ovih dana. pišu se i gurkaju. ništa im ne mogu.

    ReplyDelete